VERTIKULACIJA TRAVNJAKA

Rano proleće je najbolji period za uklanjanje sabijenog sloja osušene trave i mahovina koji se formirao blizu zemlje, takozvani “filc” travnjaka. Ovaj kompaktan sloj je štetan za travnjak jer sprečava ulazak vazduha, vode i đubriva u zemljište, a pogoduje razvoju patogenih mikroorganizama.

Nakon zimskih meseci u kojima se obično zanemaruje travnjak, sloj mrtve trave, lišća, starih korenčića, delova otkosa i mahovina taložio se na tlu koji je, sabijajući se, stvorio neku vrstu filca koji ne dozvoljava zemljištu da diše. Filc ograničava disanje korena, smanjuje apsorpciju vode i svih mineralnih materija koje distribuiramo po zemlji

đubrivima. Sloj filca stvara veoma povoljne uslove za razvoj raznih gljivičnih oboljenja i mahovina, što je uzrok žućenja i propadanja trave. Kada se filc ukloni vertikulacijom, travnjak odmah dobija svežiju i zdraviju boju. Zato dva puta godišnje, na proleće i na jesen, travnjak treba osloboditi filca i provetriti upotrebom vertikulatora čime će se brzo poboljšati zdravlje i izgled travnjaka.

Na proleće je travnjak u vrlo aktivnoj fazi rasta. Njegova boja se postepeno vraća u lepu jarko zelenu i moramo ga sve češće kositi. Upravo u rano proleće treba izvršiti veoma važnu operaciju, takozvani “vertikalni rez”, tj. vertikulaciju, koji se sastoji u uklanjanju ostataka suve trave koja se nakupila u blizini zemlje i mahovine ako se razvila u travnjaku.

Da bi izvršili operaciju vertikulacije, potreban je alat vrlo sličan grabljama, ali koji je za razliku od njih opremljen zakrivljenim, a ne ravnim zubima. Postoje razne vrste, a najbolji su opremljeni točkovima koji služe za održavanje konstantne radne visine i lakše pokretanje napred-nazad po travnoj površini. Zapravo je važno da oštrice preseku sloj travnog filca u ravni sa zemljom i podignu ga iznad travnjaka, kako bi se mogao pokupiti i ukloniti sa površine. Noževi, međutim, ni u kom slučaju ne smeju prodreti u zemlju jer bismo rizikovali da se ošteti korenje trave. Ovim ručnim alatom se može vertikulisati travnjak do sto ili maksimalno dvesta kvadratnih metara za nekoliko sati rada. Nakon ovako izvedene vertikulacije je potrebno grabuljama pokupiti filc sa površine. Ručni vertikulatori iziskuju puno uloženog rada i snage i pogodni su samo za male travnjake. Zbog toga su najčešće u upotrebi vertikulatori sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem. Njihova cena je znatno viša nego kod ručnih vertikulatora, pa je isplativa samo kod većih travnih površina. Ako je travnjak veći ili ne želite da ulažete toliko vreme i fizički napor, bolje je da se koristi vertikulator sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem ili sa električnim pogonom. U svakom slučaju, nakon vertikulacije, površina se mora preći grabljama, kako bi se sakupila i uklonila masa podignutog filca, osim kod vertikulatora koji imaju “bunker” u koji smeštaju pokupljeni filc (poput kosilice za travu).

Da bi se olakšao brzi oporavak travnjaka nakon uklanjanja filca, travnjak treba prihraniti kompleksnim granuliranim mineralnim đubrivom koje sadrži azot, fosfor i kalijum (NPK) i mikroelemente. Travnjake treba đubriti mineralnim đubrivima tri puta godišnje, u martu, junu i u septembru. Pravilnom ishranom se jačaju travne biljke i sprečava se rast mahovine. Gusto i jako busenje trave najbolje je oružje protiv pojave korova i mahovina koji ne nalaze prostor za razvoj. Odmah po đubrenju travnjak treba obilno zaliti sa oko 3 litre vode po kvadratnom metru. Već za nekoliko dana nakon vertikulacije, đubrenja i obilnog zalivanja travnjak će biti vidno bolji. Ukoliko je potrebno, odmah nakon vertikulacije se može izvršiti i podsejavanje proređenog travnjaka.

 

Najbolje je da se vertikulacija travnjaka sprovodi dva puta godišnje, na početku proleća i na kraju jeseni.

BORBA PROTIV MAHOVINA U TRAVNJAKU

Mahovine kvare lepotu travnjaka, ali su pre svega pokazatelj nekih problema na travnoj površini, koji, ako ih zanemarimo, mogu da unište čitavu travnu površinu i da nas koštaju podizanja novog travnjaka. Važno je znati uzroke pojave i razvoja mahovina i eliminisati ih.

Dobro zasnovan i negovan travnjak nema područja sa mahovinama, a ako se pojave u našem vrtu, moramo pre hemijske intervencije potražiti uzroke i eliminisati ih. Mahovina je uglavnom znak velike zemljišne vlage do koje dolazi zbog zanemarivanja travnjaka i nedostatka nege potrebne da se održi savršeno zdravlje. Zdrav i bujan travnjak je u stvari najbolji lek za sprečavanje formiranja i širenja mahovina u travnjaku.

Uzroci prevlaživanja tla i stagnacije vode se nalaze u preteranoj zbijenosti zemljišta, lošoj plodnosti i mehaničkom sastavu, kao i u loše pripremljenoj podlozi pre zasnivanja travnjaka. Tlo koje je uvek u hladu može stvoriti idealne uslove za višak vlage i posledično razvoj mahovina. Nedostatak provetravanja tla aeratorom ili vertikulatorom može stvoriti uslove povećane vlage idealne za naseljavanje ovog vrlo jednostavnog i primitivnog biljnog oblika, koga je potom teško ukloniti iz travnjaka.

Ako su se na travnjaku pojavile mahovine, moramo najpre poboljšati drenažu zemljišta. Na teškom i zbijenom zemljištu treba rasuti određenu količinu rečnog peska po površini i napraviti male odvodne kanale duž ivica travnjaka koji olakšavaju oceđivanje suvišne vode. Oni treba da budu niži od nivoa travnjaka, kako bi višak vode gravitaciono oticao. Oni mogu da budu dekorisani slojem krupnog šljunka.

Veoma je važno dva puta godišnje, u proleće i na jesen, travnjak provetriti vertikulatorom, kako bi se uklonile mahovine, sitne odsečene suve travke i drugi organski material, koji sabijen stvara neprobojni filc koji ograničava disanje korena i prodiranje mineralnih đubriva do korena trava, a pogoduje razvoju mahovina.

Travnjake treba đubriti mineralnim đubrivima tri puta godišnje, obično u martu, junu i u septembru. Pravilnom ishranom se jačaju travne biljke i sprečava se rast mahovine. Gusto i jako busenje trave najbolje je oružje protiv pojave mahovine, ali i korova koji ne nalaze prostor za razvoj. Takođe, jake travne biljke u konkurentskoj borbi uzimaju za sebe vodu i hraniva iz zemljišta, pa smanjuju prisustvo vode u tlu i ograničavaju mogućnost rasta mahovina.

Ako su se mahovine razvile u meri da ih nije moguće lako uništiti vertikulatorom, potrebno je tretirati travnjak sredstvom protiv mahovina. Obično se koriste preparati na bazi amonijum-sulfata i gvožđe-sulfata u odgovarajućoj koncentraciji.

Mahovine našeg travnjaka pripadaju botaničkom razdelu Bryophyta koji broji oko 12.000 vrsta. One su u evolucionom smislu primitivan oblik kopnenih biljaka, ali su uspešne i široko rasprostranjene na Zemlji. Razvijaju sitno telo bez potporne strukture. Većina vrsta može da živi samo u vlažnom i senovitom okruženju. Njihovo širenje, kao kod pečuraka, povereno je sporama. Prilikom uklanjanja mahovina iz travnjaka

posebno treba da obratimo pažnju da pogrešnim postupcima ne doprinosimo rasejavanju spora i nesvesno favorizujemo njihovo razmnožavanje.