Liriodendron tulipifera – Drvo koje krasi parkove i dvorišta svojim „tulipanima“

Liriodendron tulipifera, poznat kao tulipanovac ili američki tulipanovac, jedno je od najimpozantnijih i najlepših ukrasnih stabala koje se može naći u parkovima, drvoredima i velikim dvorištima. Poreklom je iz istočne Severne Amerike, gde se prirodno javlja u šumama, a u Evropu je unet u 17. veku. Danas se široko gaji kao dekorativna vrsta zbog svojih jedinstvenih listova, prelepih cvetova i pravilnog rasta.

Tulipanovac je snažno i visoko drvo koje može dostići visinu i do 30–40 metara u povoljnim uslovima. Krošnja je široka i piramidalna, a deblo pravo i vitko, što ga čini izuzetno dekorativnim i elegantnim. Listovi su karakterističnog oblika – četvorokraki, sa urezanim vrhom, pa se lako prepoznaju i u jesen poprime intenzivne žute nijanse, unoseći živopisne boje u pejzaž.

 

Najveća atrakcija ovog drveta su cvetovi koji podsećaju na tulipane (lale), otuda i naziv. Javljaju se u kasno proleće ili početkom leta, a imaju žućkastozelene latice sa narandžastim nijansama u osnovi. Iako nisu uvek uočljivi izdaleka zbog pozicije u krošnji, u blizini oduševljavaju svojom elegancijom i formom. Cvetovi su i izuzetno privlačni za pčele i druge oprašivače.

 

Tulipanovac najbolje uspeva na dubokim, plodnim i umereno vlažnim zemljištima. Najviše voli sunčane položaje, mada podnosi i blagu polusenku. Zbog brze stope rasta i veličine, idealan je za prostrane vrtove i parkove, dok za manja dvorišta može biti prevelik. Relativno je otporan na bolesti i štetočine, pa ne zahteva mnogo nege.

Najpoznatiji kultivari:

  • Aureomarginatum

  • Fastigiatum

  • Ardis

  • Mediopictum

  • Compactum

Osim dekorativne vrednosti, tulipanovac ima i istorijsku upotrebu u stolarskoj industriji – njegovo drvo se koristilo za izradu nameštaja i brodogradnju. Danas, međutim, njegova glavna vrednost leži u pejzažnoj arhitekturi. Sadnjom ovog drveta postiže se snažan vizuelni efekat, posebno u kombinaciji sa drugim vrstama koje nude kontrastne boje i oblike.