Quercus rubra L. = Q. borealis Michx. – Crvenolisni hrast

3.000,00 RSD

Quercus rubra L. = Q. borealis Michx. – Crvenolisni hrast potiče iz istočnih delova Severne Amerike, a u Evropu je unet 1724. godine da bi zasnovao šume, jer ga je njegov rekordni rast u to vreme učinio privlačnijim od evropskih hrastova. U nekim delovima Evrope se ponaša kao invazivna vrsta. Raste brže od lužnjaka (Quercus robur L.) i kitnjaka (Quercus petraea (Matt.) Lieblein). Pod optimalnim uslovima i punim suncem, crvenolisni hrast kao desetogodišnje drvo može biti visok 5–6 m. Ova listopadna vrsta na prirodnim staništima dostiže 30 (40) m visine i prečnik debla do 2 m. Razvija bujnu široku zaobljenu krošnju. Lista kasno u proleće (vezano za dužinu dana, a ne temperaturu). Listovi su naizmenični, dugi 12-20 cm i 10-12 cm široki, sa 7-11 oštrih režnjeva i dubokih ureza, a vrh je zašiljen. S lica su sjajno svetlo zeleni, a sa naličja sa čupercima dlačica u pazuhu nerava. Na jesen stvaraju pravi hromatski spektakl plameno crvenim i crveno-narandžastim nijansama. Cvetovi se pojavljuju u maju, a iz ženskih se razvijaju žirovi dugi 1,5-2,5 cm, široki 1-2 cm, u plitkim kupulama do ¼ dužine ploda, zreli za oko 18 meseci. Crvenolisni hrast se lako prilagođava različitim klimatskim i terenskim prilikama. Najviše mu odgovaraju staništa šume kitnjaka i graba, cera i sladuna i brdske bukove šume. Uspeva i na vrlo siromašnim zemljištima, koja mogu biti kisela, ali ne podnosi veći sadržaj kreča u zemljištu. Najviše mu odgovaraju sveže peskovite ilovače. Podnosi sušu i velike temperaturne razlike, oštru hladnoću i letnju vrućinu. Ne podnosi stagnirajuću vodu i poplave. Zasenu bolje podnosi od domaćih hrastova. Lišće mu se bolje i brže raspada od naših vrsta hrastova i obogaćuje zemljište humusom. Ima kraći životni vek od evropskih hrastova (do 400 godina). Osetljiv je na gljivice Phytophthora ramorum i Phytophthora cinnamomi, koje izazivaju rak debla i mastiljavu bolest (manifestuje se crnim eksudatima u osnovi debla) i gljivicu Ceratocystis fagacearum, izazivača hrastovog uvenuća.

Položaj: Puno sunce i polusenka

Zemljište: Nije puno probirljiv po pitanju zemljišta, uspeva i na vrlo siromašnim, koja mogu biti kisela, ali ne podnosi veći sadržaj kreča u zemljištu. Najviše mu odgovaraju sveže peskovite ilovače. Ne podnosi krečno ni zbijeno glinovito zemljište.

Potrebe za vodom: Umerene. Podnosi sušu. Ne podnosi stagnirajuću vodu i poplave.

Dimenzije: Dostiže visinu 30 (40) m.

Izgled po sezonama:

  • Proleće: Iz pupoljka izlaze listovi, ružičasti, svilenkasto maljavi.
  • Leto: Listovi su svetlo zelene boje.
  • Jesen: Listovi u ranu jesen poprimaju plameno crvenu i crveno-narandžastu boju. Prošlogodišnji plodovi sazrevaju u oktobru.
  • Zima: Grane ove listopadne vrste ostaju bez lišća.

Upotreba: Quercus rubra L. = Q. borealis Michx. – Crvenolisni američki hrast se gaji kao soliterno stablo ili u grupama i nasivima u većim parkovima. Odlično se može kombinovati sa nižim biljkama kojima odgovara blago kiselo tlo.

Nema na stanju
Kategorija:
 

Opis